|
|
|
#92
12-04-12, 21:23
|
|||
|
|||
Da pijem večeras bi se narolja ko gudin od sreće
 Mjesecima kopam po internetu, povijesti, kućama, dijelovima...., i danas konačno saznam točno i bez dvojbe o kojem se Liberatoru radi. Evo zasada sam sklopio popriličnu pričicu o njemu, ali kad pribavim sve podatke, bit će "plasirana" i ovdje (dok riješim neke manje dvojbe oko broja i sudbine članova posade)
__________________
Skupljam sve vezano za Neretvu i svu militariju (ordenje, značke i uniforme mi nisu baš od velikog interesa) 
|
|
#94
13-04-12, 19:54
|
|||
|
|||
|
B-24G-16-NT serijskog broja 42-78390
Nakon što smo točno odredili koji je avion čije mjesto pada smo prije par mejseci ja, redboy i ekipa posjetili, obradio sam sve dokumente (izvještaje MACR-ova, podatke o posadama itd...), i za 15 utrošenih sati rada (ali i gušta) napravio sam jedan tekst koji će s manjim preinakama u lokalni/e medij/e (kad se prilagodi za formu članka)
O srušenom Liberatoru B-24G-16-NT serijskog broja 42-78390 (MACR oznaka 8263) Ovaj B-24G Liberator je pripadao Američkom ratnom zrakoplovstvu i to postrojbi 739th BS (Bombarderski skvadron) /454th BG (Bombarderska grupa). Srušio se 08. rujna.1944. godine na brdo Žaba između Metkovića i Neuma. Da se radi baš o tom bombarderu otkriveno je po serijskom broju strojnice Browning kalibra 12,7 mm koji je otkriven 2011. godine. Bio je uzidan u zidu stare kuće u zaseoku Galovići (općina Mlinište) i pronađen slučajno nakon što je razbijan zid stare kuće. Bombarder je imao 10 takvih strojnica raspoređenih po 2 u 4 turete (tureta je okrećuća „kupola“ od pleksiglasa u kojoj su bila ugrađene dvije strojnice kalibra 12,7mm Browning) te po jedan sa svake bočne strane zrakoplova. Poletivši u jutarnjim satima tog kobnog 08. rujna 1944. godine iz baze San Giovanni na jugu Italije za cilj je zajedno sa svojom bombarderskom formacijom imao bombardiranje željezničkog mosta preko rijeke Save u Beogradu. Stigavši bez problema po odličnom vremenu uz izvrsnu visljivost iznad Beograda, istresao je svoje bombe na cilj no tu se sreća okreće - biva pogođen topom njemačke protuzračne obrane koji je onesposobio 2 motora (treći i četvrti). Bombarder je zbog toga na povratku počeo zaostajati za ostatkom formacije i postepeno gubiti visinu. Oko Valjeva je potpuno zaostao za formacijom američkih bombardera, ali je nastavio let prema Italiji. Tijekom leta je posada izbacivala svu opremu kako bi olakša zrakoplov. Došavši do Mostara oko 11.25 njemačka protuzračna obrana je opet počela djelovati i ponovno ga pogodila zbog čega je i treći motor otkazao, a četvrti je radio smanjenom snagom. Pilot u 11.30 daje naredbu da se iskoči pa posada iskače, a bombarder se nedugo nakon toga tako teško oštećen ruši na brdo Žaba. Posada je prema američkom izvešću o nestalim posadama (MACR 8263) sačinjavala 9 ljudi i svi su uspješno iskočili padobranom prije pada. Zanimljivo je da su ovakvi bombarderi na ove misije polijetali u pravilu sa 10 ljudi, ali ovaj put su poletjeli s 9 ljudi. 5 članova posade je zarobljeno, a 4 su partizani spasili i prevezli na Vis koji je bio pod savezničkom kontrolom. Od 9 članova posade, čak 6 ih se vratilo na dužnosti u američkom zrakolovstvu nakon što su se vratili u američku vojsku. SUDBINE PILOTA Pilot William E. Drozan (r. 15.05.1916.- umro 1989) je prilikom prizemljenja ozlijedio nogu te je zarobljen od strane Njemaca. Odveden je u Stalag Luft III (Stalag Luft - njemački logor za pilote), kasnije oslobođen i vraćem u SAD. Kopilot Darel D. Lewis, tehničar George R. Juth i Norton B. Eubanks su nakon prizemljenja padobranom došli u ruke dvije skupine partizana te su se sastali oko 18 sati tog dana nakon što su ih partizani spojili. Partizani su ih nakon par dana prebacili Vis – tada savezničku bazu, odakle su prebačeni u američku bazu u Italiji. Kopilot, Darel D. Lewis, se vratio u službu te nastavio letjeti u bombarderskim misijama, ali opet nije imao sreće. Tijekom napada na Linz u Austriji 20. Siječnja 1945. godine, njegov drugi bombrader je iznad mete teško oštećen i srušio se negdje u Alpama pri čemu je poginuo. Tehničar, George R. Juth, također se vratio odmah u službu, ali on nije imao sreće ni u Austriji na jednom od idućih borbenih misija. Drugi bombarder B-24 u kojem je bio u misiji bombardiranja mjesta Bruck u Austriji srušio se 27. prosinca 1944. godine. Od cijele posade tog 27.prosinca 1944. godine 2 zrakoplovca nisu uspijela iskočiti iz aviona, dok je ostatak posade koji je uspješno iskočio, zarobljen i streljan od strane Gestapoa (do tada vrlo rijetka praksa Njemaca da streljaju pilote) uz samo jednog pilota koji se spasio i ispričao sudbinu Georga R. Jutha. Nišandžija bombi i mitraljezac Norton B. Eubanks, kako je navedeno spašen od partizana i prebačen na Vis i dalje u Italiju Radio operater, Walter E. Cunningm, vratio se u bazu 7 dana iza njih, također zahvaljujući partizanima. Mitraljezac na donjoj tureti, Ray L. Campo (rođ.03.01.1925), zarobljen i odveden je u Stalag Luft IV. Kasnije pušten, natsanio se u Morgan City, SAD Mitraljezac repne turete, Glenn Wesley Van Buren (rođ. 13.08.1920.), također je zarobljen i odveden je u Stalag Luft IV. Kasnije oslobođen, otpušten iz službe i živio u Kanadi. Mitraljezac gornje turete, George William Boldt (rođ.17.08.1921.), je također zarobljen i odveden je u Stalag Luft IV. Kasnije pušten. Mitraljezac nosne turete Martin Wendell J. (rođ.09.12.1924.), po oslobađanju iz zarobljeništva vratio se na dužnost u američkoj vojsci i nastanio u Mt. Vernonu, Illinois, SAD . Na jednom američkom internet forumu 2006. godine se javio sin od jednog strojničara 12.7 mm Browning strojnice koji je postavio upit o svom ocu i misiji (upravo ovoj). Nažalost tada mu nitko nije mogao pomoći i nije saznao ništa o svom ocu. Prema njegovom kazivanju otac mu je bio zarobljen i proveo je neko vrijeme u „Stalag Luft IV“logoru što potvrđuju i dokumenti Američkog zrakoplovstva. Općenito o 15. AAF u čijem sastavu je bio i ovaj bombrader. 15. AAF je bacila ukupno 303,842 tona bombi u 9 zemalja (uključujući i bivšu Jugoslaviju) Izgubila je 3,364 zrakoplova i imala je 21,671 poginulij, wounded, nestalih i zarobljenih and od toga 20,430 posade bombradera i 1,187 pilota na lovcima. O Consolidated B-24 Liberatoru Dužina:20,6 m Širina raspona krila: 33,5 m Visina. 5,5 m Max. brzina 470 km/h Brzina krstarenja: 346 km/h Borbeni dolet max: 3.400 km Borbeni dolet - domet: - kratki: s 3600 kg – 650 km - dugi: s 2.300 kg – 1.300 km - vrlo dugi: s 1.200 kg - 2.000 km Domet transportne/teretne verzije: 6.000 km Maksimalni teret bombi (B-24G-16-NT): 5.8 tona. Težina prazan: 16,59 t Operativna težina 25 t Maksimalna uzletna težina: 29,5 t Snaga svakog motora 1200 KS Standardan broj posade bombarderske misije: 10 Consolidated B-24 je bio teški četveromotorni američki bombarder koji je ušao u službu 1941. godine. Tijekom godina rata proizvodile su ga kompamije Consolidated, Ford, North American i Douglas i to u nekoliko inačica što je u konačnosti dovodilo do poteškoća u održavanju i popravljanju jer je svaka tvornica imala svoje specifičnosti, a nekoliko modela se proizvodilo i istodobno. Model B-24G-1 se počeo proizvoditi krajem 1943. godine, a radilo se o poboljšanoj verziji „D“ modela. Poboljšanje se odnosilo na ugradnju nosne turete s 2 strojnice 12,7mm. Ovi modeli su zapravo bili B-24H modeli koje je samo proizvodila druga kompanija - North American Aviation i većinom su isporučivani 15.AAF (15. Američke zračne snage u sklopu američkog ratnog zrakoplovstva) smještenoj na Mediteranu. Ukupno ih je proizvedeno 405 komada. Ovdje treba napomenuti da je inačica koja je koristila naziv samo B-24G (bez drugih brojeva iza slova „G“) zapravo bila neznatno izmjenjena „D inačica, bez nosne turete i napravljena je u 25 primjeraka. Takvu inačicu dakle ne treba miješati s inačicom B-24G-1(pa nadalje). Naš Liberator B-24G-16-NT serijskog broja 42-78390 je zapravo bio dio zadnje serije „G“ modela koji je proizveden u 121 primjerak. Ti Liberatori su imali nešto poboljšane motore pa su imali i mogućnost nošenja većeg tereta. B-24 u raznim inačicama je korišten i nekim drugm vrstama misija, osim bombraderskom, pa su tako korišteni za klasičan transport, otkrivanje podmornica na atlantiku, prevoz šprijuna, komadosa, dostavu pomoći iz zraka saveznicima i gerili, spašavanje... U Evropi su se kasnije boljima pokazali B-17 „Leteće tvrđave“ zbog bolje otpornosti, većeg tereta bombi, manje potrošnje i lakšeg održavanja, na pacifičkom ratištu je B-24 došao do zasluženije slave zbog potrebe za većim dometom (koje je imao u odnosu na B-17) i manje izloženosti japanskim lovcima i protuzračnoj obrani. Ukupan broj proizvedenih B-24 svih inačica je nevjerojatnih 18.188 komada čime je postao najmasovniji borbeni zrakoplov u povijesti SAD-a.
__________________
Skupljam sve vezano za Neretvu i svu militariju (ordenje, značke i uniforme mi nisu baš od velikog interesa)
|
|
#95
15-04-12, 21:19
|
|||
|
|||
|
Evo linka na cijeli članak sa nekoliko zanimljivih arhivskih fotografija vezanih za sam događaj
http://matijevici.blog.hr/2012/04/index.html#dan14
__________________
Skupljam sve vezano za Neretvu i svu militariju (ordenje, značke i uniforme mi nisu baš od velikog interesa)
|
|
#96
06-05-12, 10:59
|
|||
|
|||
|
Vezano uz zrakoplove koji su oboreni tokom 2.sv.rata,pogotovo na području G.kotara i šire,osobno poznajem osobu koja je ,biblioteka u malom, što se tiče spomenute teme.Mislim da je čak napisao i knjigu sa svim podatcima,pilotima,njihovim sudbinama kao i mnoštvom autentičnih fotografija...
|
|
#99
08-05-12, 04:53
|
|||
|
|||
|
Znam ga dost dobro,uvijek kad sam išao u Klanu prvo na kafu kod njega heheh.Dao mi je na poklon i neke sitne djeliće Heinkela 111 od Bribira negdje.
Sa njim sam i na tavanu kod kupjačkog tunela našao neš zanimljivo davno.
|
 |
| Alati teme | Pretraži ovu temu |
| Način prikaza | |
|
|
imam njegovu vizit-kartu,na njoj leti u letećem tanjuru iznad Kupjaka
Linearni način rada
